Lijep pozdrav dragim i malobrojnim čitateljima, onima što me podržavaju i onima koji ne vole da se njihov idealni svijet ljulja. Kad smo kod ljuljanja, da napomenem da se svijet trenutno čitav trese prije rušenja ove naše životne iluzije. I unatoč mnogim znakovima, pretpostavkama i optužbama, ljudi još uvijek forsiraju statičnost i ignoriraju početak operacije namijenjene rušenju naših sloboda, uzimanju naše imovine, ali prije toga - naših života. Bojite li se ptičje, svinjske gripe?

     Ovi što nam vuku konce stvarnosti i poigravaju se našim beznačajnim životima upravo to žele - da se bojite. I onda prenapuhuju vijesti, vrlo vjerovatno lažu i stvaraju atmosferu straha. Ta atmosfera stvorit će zabrinjavajuće ili bezuvjetno visok prag tolerancije prema savjetu državnika da se cijepimo. Ali to nije najgore. Jesen stiže, a s njome i početak masovnih i PRISILNIH cijepljenja od strane pojedinih država. Ukoliko neka osoba odbije, bit će kažnjena drastično visokom novčanom kaznom ili odvođenjem u karantene ili, da se srcu milije izrazim, obične logore. Neki mi vrag ne da mira pa mi naviru slike onih koncentracijskih u zemljama porobljenim od strane nacista u prošlom stoljeću.

     A da li nas čeka polovica tekućeg stoljeća? Hoćemo li je doživjeti kako vjerovatno svi planiramo (barem mi mlađi od 40-50 godina)? E vidite - kako se stvari odvijaju i kako bi moglo biti, očit je odgovor da neki neće. Ipak ovce okreću glavu, ne žele promjene svojih života, dobro im ovako (a ipak stalno kukaju) i smatraju one što daju signale potencijalno ludima. Da, da - teorije zavjere. To sigurno mora biti ludo. Ali je luđe ono što ljudi na visokim pozicijama rade.

     Poznato je da su lišeni suosjećanja, da razmišljaju psihopatski te da nemaju nikakav osjećaj grižnje savjesti jer su uzeli ili će uzeti tisuće, milijune života. Zašto bi se inače NAMJERNO kopalo po ostacima nekog vojnika zaraženog španjolskom gripom kako bi se kasnije (uspješno završeno 1996.g.) moglo bioinženjeringom doći do novog virusa - ovog koji sada hara.

     Iz moje perspektive ova bolest ne čini mi se uopće toliko opasna. Govori se o nekih 100-200 smrtnih slučajeva u svijetu (ako se ne varam). Na broj zaraženih to je "mila majka". Ništa. Zar ne umire takav postotak ljudi i od običnih gripa? Nadalje - poznato je i da se gripa ne može izliječiti dok, recimo to tako, sama ne prođe. Ako su gripe takve, zašto onda i ovu svinjsku nazivaju gripom, a za nju prodaju Tamiflu?! Ah da! Ključna riječ je "prodaja". Prodane duše sada nama prodaju fazone kako bismo odriješili kesu.

     Nakon što smo opljačkani zbog svoje poslušnosti i naivnosti, slijedeći korak bio bi smanjiti broj ljudi na, po nekim nadasve čudnim kriterijima, napučenoj planeti. Da li radi lakše kontrole i vladavine ili nečeg drugog - ne znam. Znam samo da vladajućima nije cilj da budemo zdravi, živi i najviše od svega - da razmišljamo. Zato nam u SAD-u kuju zakone koji bi za koji dan mogli biti prošireni i dalje. Npr. Europi. Hrvatskoj?

Definitivno, ukoliko prođu u fašističkom SAD-u jer na idiote se uvijek volimo ugledati. Virus se ciljano generira, zatim k'o fol slučajno širi (čitaj: dila da bi se širio), a onda se lijepo mogu početi pripremati cjepiva.

     I sada, dok pratim događanja pokušavajući filtrirati razne "istine", jednu stvar primjećujem, vrlo neobičnu. Sada se bolest širi nekom brzinom po svijetu. Ne ubija često, a obično je većina bez većih problema preboli. Neprestano se u medijima govori da ljude puštaju na KUĆNU NJEGU. Tu i tamo kihneš, imaš neki kurac od visoke temperature, piješ čajeve i limune bez efekta, i onda sve prođe kao da nikad nije bilo. Nitko se previše ne uzrujava zbog npr. naših maturanata koji su se zarazili. Pušteni su kućama i uskoro će krenuti u školu. S druge strane, u tim istim medijima se iz dana u dan sve češće spominje naglo širenje ove "opake" bolesti u svijetu tijekom rujna i mogući puno veći broj mrtvih (od sutra, ljudi!). Istovremeno će biti odrađeni milijuni prisilnih cijepljenja. Dakle, s cjepivima se povećava i broj umrlih, zar ne? Samo će se reći - virus je mutirao. Bojim se da Baxter i WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) nemaju plemenite namjere da cjepivima sjebu bolest i spase kretenske duše. Nema tu plemenitog, dobrog ili lošeg... Ima samo PROFIT.

     Spremna su cjepiva koja će biti obavezna u SAD-u, inače... Velika Britanija također za nekoliko dana kreće s obveznim cijepljenjem. Kako su oni to doveli na snagu, tako će morati ubrzo i ostali. 2,5 milijuna cjepiva sprema se i idiotima Hrvatima, ovaaaaj, hoću reći - nama. Ako ste pametni koliko zasigurno prepotentno mislite, onda preusmjerite malo energije s razmišljanja o parovima engleske nogometne lige ili o modi i "Red Carpetu" na razmišljanje o tome tko će vas i kako zajebati te dovesti prije vremena do - GROBA. Ili barem paralize i ostalih teških psihofizičkih posljedica. Cjepivo nije provjereno i nije prvi puta da je Baxter upleten u namjerna sijanja virusa kako bi mogao prodati lijekove i zaraditi na njima, tj. tuđim nevinim i naivnim životima. Po svemu sudeći, nema nikakvih problema s bolešću, čak i ako se zarazite, sve dok ne dođe netko da vam (u slučaju svinjske gripe - pod prisilom) uštrca malo kombinacije otrovnih metala i njihovih spojeva, životinjskih hormona i samog virusa u krvotok. Povijest nas je učila da tada nastupaju žestoke posljedice i nerijetko - smrt. Unatoč tome, narod i dalje sere u gaće zbog gripe, i ublažava strah sjedenjem pred programom s glupim emisijama čije postojanje me naprosto vrijeđa do krajnjih granica kao ljudsko biće. Hm, ako ne izlazim van i ne razmišljam gledajući vijesti u Dnevniku (???!!!) o Dolores i Dikanu, valjda me neće ništa strefiti, ha? Neće KURAC!

     Ako plan uspije i efektno se zatru oni poput austrijske novinarke Jane Burgermeister koja diže tužbu FBI-u protiv Baxtera, Obame itd., mogao bi vam uskoro netko doći na vrata. S obzirom na novotariju koja u SAD-u stupa na snagu kroz koji dan, to neće biti samo čiko u bijeloj kuti koji će vas uljudno pitati želite li se cijepiti. S njime će vjerovatno biti i dva-tri murjaka, a možda i pokoji vojnik. Preko jedne društvene mreže, tog socijalnog zatupljujućeg zla, javlja mi virtualni prijatelj, Amerikanac (ne jedan od onih atrofičnih i neaktivnih glupih k'o kurac) da se sada u njih pojavljuje masa oglasa u kojima se traže novaci u vojsci za posao. Nakešeni mladi ljudi krase plakat u kojem je sve blistavo, perspektivno i lijepo. Nudi se odličan posao ako se odmah pristupi vojsci i obuci za, molim vas lijepo da sada doooobro pazite - DOMAĆE OPERACIJE!!!

     Hm, pošto na američkom tlu nema tuđe vojske i napada (blizance su sami srušili, a samo jednom je od strane Japanaca kontinentalni dio SAD-a, točnije Aljaska, bila napadnuta balonima-bombama), kontam da je jedini neprijatelj koji će se pojaviti u rujnu - SAM NAROD SAD-a!!! Na kraju krajeva, svačija se vlada tako ponaša prema svom imbecilnom i naivnom, ignorantskom narodu koji ju podržava. Međutim, ubrzo će se početi i konkretnije djelovati, pokušat će se zadati konačan udarac običnim ljudima. Znate li da se trenutno američki nastavnici uče tome kako prepoznati simptome svinjske gripe kod klinaca u razredu kako bi instantno prijavili slučaj - državi? Kako je država odredila drakonske novčane kazne koje se ne mogu platiti ili zatvaranje u masovne logore, što to onda znači? Pustit ćete dijete u školu. Narod je "na iglama" i istraumatiziran strahom od te gripe, nastavnici naučeni da reagiraju. Dijete će se zagrcnuti mrvicom od kifle i zakašljucati, a paranoični nastavnik će smjesta zvati organe vlasti i bye-bye! Otmica je učinjena, a vi se potrudite saznati gdje vam je derište otišlo i tko ga je točno odveo.

     Znam da nas vlasti ne žele ovdje, da im smetamo i da smo beskorisni ako nas više ne mogu musti. Zato je vrlo izgledno da će ubrati lovu od paranoičnih, zatim ih što više poubijati samim cjepivima mnogo opasnijim od virusa, a onda preuzeti imovinu na sebe.

     Već učinjeno od strane Baxtera sad je u narodu zaboravljeno, narod je i dalje glup kao noć i ustrajno se bori za svoja prava da uopće ne upotrijebi mozak i nagon da preživi. Zapravo, nagon za preživljavanjem će brzo i efikasno proraditi kad budu tako uplašeni počeli trpati lijekove u sebe, pa i preventivno!

     Ako se ovo dogodi, ako taj tiranski sustav za koji dan počne djelovati konkretnije, kao što je javno i najavljeno, bez obzira na posljedice odbit ću otrov u svojoj veni. Radije bih se odmah puk'o s previše nečistog heroina. Mislio sam prikupljati hrpu podataka, čak sam i skupio dosta toga, dokumentirao (bolje rečeno: bez reda pobacao na hrpu). I onda sam odlučio ipak staviti samo link na blog hrabre žene koja je zbog svoje tužbe dobila OTKAZ (sjetite se nekih naših novinara koji su dirali gdje nisu smjeli, jel'te?) - Jane Burgermeister. Nekad mi dođe da informiram blentav narod, a nekad "proključam" od količine viđene gluposti i u tom trenu postanem privremeni mizantrop pa si pomislim kao sada: "Ako želite živjeti i učiniti nešto protiv svakodnevne nepravde, a sada i smrtne opasnosti, kliknite gdje je potrebno (npr. na ovaj link), a nemojte samo klikati po daljinskom. Ali sami! Zar vam baš uvijek treba neki vođa, da vam netko kaže?!"

     Dame i gospođo: Jane Burgermeister -

http://birdflu666.wordpress.com/2009/04/13/4/

Pa gledajte sami, o vi babuskare što samo lijekove gutat znate i nadasve ponizni biti!

A za usporedbu - evo i tipičnih vijesti koje nam se serviraju. Pa zar vama pobogu ništa ovdje ne smrdi? Iskreno, od ovakvih članaka se ježim, ali nikako iz istog razloga kao većina...

http://www.index.hr/vijesti/clanak/trecina-europe-mogla-bi-se-zaraziti-svinjskom-gripom-na-jesen/447911.aspx

http://www.index.hr/vijesti/clanak/nova-panika-90000-amerikanaca-moglo-bi-umrijeti-od-svinjske-gripe/447451.aspx

Posebice obratite pažnju na rečenice poput, citiram:

"Najveći val infekcija SAD će pogoditi 15. listopada, na točan datum kad bi trebalo postati dostupno cjepivo protiv bolesti. Bijela kuća već predlaže da se cjepivo pusti u javnost cijelih mjesec dana ranije, u rujnu."

Hm, kako je uopće moguće da se zna TOČAN DATUM najgoreg vala infekcija i da je to baš na dan kada će cjepivo postati dostupno?! Ha???!!!

(Autor članka ispričava se svim uvrijeđenima ovim cjelokupnim tekstom zbog načina na koji se obraća narodu te što ga smatra glupim. Samo da kažem da nisam ja kriv za oslovljavanje jer je normalna stvar da masa neprekidno i nažalost dokazuje svojim postupcima da je uistinu dozlaboga glupa. Sorry, ljudovi, sami ste krivi…)

     Unatrag 15 godina hrvatska svakodnevica neprekidno je prožimana temama zbog kojih se intelektualni i duhovni razvitak naše nacije te pojedinaca untar nje uvelike koči. Kada sam svojoj djevojci ispričao što mi je namjera napisati, pitala me zbog čega imam potrebu takvo što razglašavati. Vezano za to pitanje kojeg bi mi i drugi mogli postaviti, prisjetim se principa prema kojem i dolazi potreba za takvim pitanjem, a što mogu razumjeti. To je otprilike kao kad vam čitav život gotovo svatko u okolini tupi o Bogu i tjera vam strah u kosti, opominjući vas da ćete zbog svake i najmanje gluposti uzrokovane vašom pravom prirodom ljudskosti završiti u paklu. Probajte reći nešto protiv čovjekovog robovanja vjeri koja mu zakida prava i slobode da bude ono što jest, probajte reći da vi imate vlasništvo nad svojim tijelom, a ne neko drugo imaginarno biće, i napast će vas svim sredstvima. Pokušat će vas preobratiti, ponekad i silom. Isto tako – probajte reći štogod kontra Hrvatske, Hrvata i principa po kojima se u Hrvatskoj razmišlja i živi i bit ćete izdajnik Boga i Hrvata, bit ćete nezahvalni prema braniteljima koji su se borili da sad imamo ovo što imamo, a trenutno je to nešto što uopće ne zaslužuje ni trunku ponosa, a kamoli nacionalnog. Svi stalno urlaju o nečemu dok manjina šuti. Ovim putem iskorištavam svoje pravo, vječno pravo svoga bića koje nije ograničeno, uvjetovano ili zabranjeno vjerom i nacionalnošću jer je daleko iznad takvih vrijednosti. Kako čitava okolina ima potrebu neprekidno tupiti o domoljublju i vjeri, tako je već vrijeme da se jave i neki drugi „nezahvalnici“.

      Povodom koncerta nedavno održanog u Biogradu, naš dragi Marko Perković-Thompson konačno je, kako kaže, „pukao“ i otvorio dušu putem jedne izjave koja sadrži ključnu rečenicu zbog koje ovo sve i pišem. Ipak, s moje perspektive nije uopće pukao jer se više-manje i nije skrivao do sada. A rekao je: „Mrzitelje buni što se hrvatska mladež okuplja oko pravih vrijednosti“. Proučimo dobro svu opasnost ove rečenice. Ali prije toga da napomenem da su neki, na čelu s Thompsonom, shvatili da je prošlo vrijeme kada je domoljublje imalo svoju pravu vrijednost pa sada urliču iz drugih razloga, a najvažniji je taj da se sada putem domoljublja može vrlo dobro zaraditi, zbog čega se sva ikonografija i ideologija sada čini smiješnom i apsurdnom, osim dakako u slučaju spomenute mladeži koja to, nažalost, shvaća vrlo ozbiljno iako mnogi još nisu bili rođeni u vrijeme pravog sranja 90-ih.

      U tim godinama, kada sam imao kojih 10-11 godina, lako me je bilo uvjeriti u neke stvari. Sjećam se skupljanja „Cro army“ sličica, krvavih prizora po gradu, plača majke moga pokojnog prijatelja ubijenog srpskom granatom, sjećam se svoga straha zbog neprekidnog bombardiranja milog mi Slavonskog Broda i kako sam dobar komad djetinjstva proveo po mračnim kutovima. I vidim sebe sada. Postoji drastična razlika u odnosu sadašnjeg vlastitog mentalnog stanja naspram tadašnje djetinje naivnosti. Iz toga jedino mogu zaključiti da sam se opametio, odrastao ne samo fizički već i psihički te počeo cijeniti, prema Marku, sasvim krive vrijednosti. A mnogi, zapravo zabrinjavajuće velik postotak „odraslih“ Hrvata u godinama, nisu odrasli ni do danas.

      Oprostite, ali koliko čovjek mora biti naivan i neinformiran, koliko mora biti nesamostalan u razmišljanju dok prihvaća servirano u medijima, dok bezuvjetno vjeruje velikim govornicima koji su oružje u rukama elite željne osobnog bogaćenja? Ne mogu se oteti lažnom dojmu i izdržati da ne puknem od smijeha kada čujem da smo se branili od Srba jer su nas napali želeći naš teritorij. Nije li to smiješno? Poanta je u tome da oni to uistinu vjeruju, da je to njihova istina. Nekad ne tako davno u prošlosti javila se ideja o velikosrpstvu. Moja jedina logična pomisao jest ta da su širioci te ideje dobro znali da nije istinita, ali su vidjeli njen dugoročni potencijal i priliku za trenutnu osobnu i materijalnu korist. To vam se događa u svim ratovima i nije nikakava novost, ali se ta činjenica neprekidno ignorira. Lakše je biti vođen, nego razmisliti svojom glavom, zar ne?

      Nekolicina bogatih koji imaju utjecaj na politiku upravo zbog svog materijalnog bogatstva, a prema tome i realnu vrhovnu vlast nad svime, odluče malo više profitirati. Nije potrebno puno vremena da se glavešine skupe na skrivenim mjestima i dogovore oko načina na koje će oni i njihove tvrtke profitirati. Najbolji način je početi širiti laži putem medija narodu, u svrhu zavađivanja trenutno sljubljenih, a kasnije neprijateljskih strana. Kako je narod, tj. masa u principu glupa i željna tuđeg vodstva, podložna branjenju svojih vjerskih uvjerenja, a sve što znaju o životu servirano je na TV-u, čuje se putem radijskih postaja ili čita u novinama, njome nije teško manipulirati. Dovoljno je npr. izmisliti Veliku Srbiju ili nešto slično, poslati nekolicinu svojih pijuna u različite dijelove svoje i buduće države neprijatelja, po mogućnosti u što zabačenija područja gdje realno nema previše intelektualaca, i posijati mržnju. Dalje sve više-manje ide svojim tokom. Posijan je strah od imaginarnog neprijatelja, a svaki koji drukčije i pametnije razmišlja proglašen je izdajicom domovine. Narodi će se potom početi klati do nečije pobjede, a za one u vrhu neće biti nimalo bitno tko će pobijediti jer će se lova ionako slijevati u džepove istih. Sjetite se samo prizora u kojima Izetbegović, Milošević i Tuđman poziraju nasmiješeni, skupa žderu i piju i svi odreda glume da im je stalo do svog naroda. Vjerujte mi, vladajućim psihopatama nije niti najmanje stalo do vas i mene, do toga što nerođeni mladi ljudi ispadaju iz nasilno prerezanih trudničkih tbuha, što ljudi na obje strane (ALI NA OBJE!!!) hropću i grgljaju krv u preklanim vratovima, što će se kasnije u Bosni i šire javljati anomalije u generacijama djece uzrokovane korištenjem osiromašenog urana za streljivo.

      Slijedeća strašna stvar koja se javlja jest prebacivanje odgovornosti za prošle i buduće događaje i zločine na božju volju, čime svaki od pojedinaca koji to čini zakida sam svoju slobodu odlučivanja i pljuje po svemu što jest, po svim pravima s kojima se rodio, po svom savršenom biću nad kojim ima utjecaj, ali ga drsko odbija. Kada se sve prepusti božjoj volji, kada se krene sa stavom: „Što ćeš, tako mora biti“ onda nastaje odlična podloga za produživanje agonije i još strašnijih zločina. Ta nisi kriv ako si zaklao bogohulnika, zar ne?

      Još jednom – iskorištavam svoje pravo dobiveno po rođenju: da razmišljam svojom glavom i da me vodi moje srce, a ne tuđa riječ putem medija i deklariram se izdajicom nacije i „mrziteljem pravih vrijednosti“. Za jednog Hrvatinu to definitivno jesam kad kažem da me nitko nije pitao i dao mi za pravo odlučiti da li ću se krstiti, da nisam tražio da me itko napadne ili da me brani (a okolina mi je tad u dječji mozak utuvila to da moram mrziti Srbe i da su ratovi neizbježni te da su naši branitelji kulturniji od njihovih i da nisu u stanju klati i silovati). I dan-danas nikome ne želim zlo, nikoga ne mrzim. Pitaju me neki što bi bilo da su moje dvorište napali, a da sam ja tada bio odrasliji? Hm, mislim da bih se odlučio na npr. bijeg iz države jer mi moja država ne predstavlja čitavo postojanje, čitav svemir i sve što znam. Koliko god to grubo zvučalo za nečije uši, ali nije samo naš Jadran najljepši, samo naša slavonska ravnica i samo naši zagorski bregi. Svaka zemlja ima svoje ljepote i ništa nije ljepše od drugoga. Svi su ljudi lijepi i jednaki, a prema tome i iz moje prespektive – jednako zli i sposobni za zlo.

      Ali zašto ne bih onda birao da budem dobar? I nije teško biti dobar i human – sve što treba jest početi razmišljati i ne prihvaćati svaku glupost. U protivnome, nikome neće biti teško da od vas napravi stroj za ubijanje i ostvarivanje vlastitih ciljeva isključivo vezanih uz profit.

      Ako smatram da se mržnja i dalje širi svijetom (ali hajdemo se skoncentrirati na Hrvatsku) putem parola Thomspona i njemu sličnih, ako se mladi zavode i uče mržnji pa onda imamo tupave klince koji ne znaju što zagovaraju, ali nose CRNO, ako smatram da vjerničke mase krivo interpretiraju Božje riječi i ljubav te u Njegovo ime s puno ljubavi kolju, harače, ubijaju i pokrštavaju (još jedan zločin prema čovjekovoj slobodi) – onda sam definitvno antihrvat i izdajica domovine.

      Ako smatram da ljubav ne bi trebala biti uvjetovana vjerskom ispovješću, bojom kože, pripadnošću naciji, ako iskoristim sva prava koja imam i koja me čine čovjekom (a koja mi je crkva, država i zadrtost kočila te mi stvarala OSJEĆAJ KRIVNJE jer sam prirodan!!!), onda i sam zaključujem da po današnjim mjerilima čovječnosti i hrvatstva nisam čovjek, a kamoli Hrvat i domoljub. Prema tome, odlučno prihvaćam svoju novu titulu „mrzitelja pravih vrijednosti“ i priznajem da prema svim mjerilima očito prigrljujem neke krive vrijednosti. I moram priznati, ponosim se etiketom izdajice roda svoga jer mi se sve više čini da sve što se događa nema blage veze s pravom definicijom ljubavi prema ikome i ičemu. Netko je davno pobrkao lončiće i dao svoje definicije koje je masa prihvatila. Stoga ću znati da me nisu slomili i da znam misliti i istinski voljeti dok god sam ovakav izrod i „mrzitelj“.

      Dalje idem sam sa svojim razmišljanjima te vama poručujem: „Neka vas taj vaš Bog čuva.“ Ali poučen shvaćanjem Njega dok sam ga slijedio, sve mi se čini da vas je on kategorički odjebao te da je skupa sa mnom razočaran. A možda samo ja živim u zabludi te bi me trebalo strijeljati što sam sposoban toliko „mrziti“...

     Selam aleykum, Rvat'ne! Nakon objave jednog već uobičajenog tipa članka u medijima, kakav se javlja relativno često proteklih godina, opisao bih pokoje vlastito iskustvo s vozačima Formule 1. Naime, imam privilegiju poznavati ih nekoliko. Nije to ni čudno s obzirom na republiku u kojoj živim. Ovdje ih ima na tisuće. Razmišljaju kao svaki normalan Hrvat sklon hvalisanju i veličanju sebe te svojih sposobnosti. Sve su to stručnjaci u raznim područjima kao što su automobilizam, nogomet, ratovanje, nogomet, automobilizam, ratovanje, letargija, rasizam, homofobija... Primjećujete da sve svime nabrojanim hvale isključivo muškarci. Odmah moram postaviti pitanje za časopis Teen: "Dragi Tine, u svom tekstu serem po vlastitom spolu. Jesam li stoga pederčina?"

     Kao što ste čuli (da ne duljim): sin lokalnog nadčovjeka u Ivanić Gradu prepotentno je uzeo život mladog sugrađanina, a to je već drugi slučaj hladnokrvnog ubojstva s predumišljajem kojeg je počinio. Zašto tako grubo zborim? Nakon što pojasnim neke stvari koje se tiču svih lokalnih ubojica s cijelog područja ovog šupka kosmosa, složit ćete se sa mnom oko mojih tvrdnji.

     Imam dobrog poznanika i recimo "prijatelja" (svi smo skloni bilo koga s kime se družimo zvati prijateljima, premda je to glupost i neistina jer taj pojam znači nešto drugo) koji radi za Zle sile, Big Brother, nazovite državu kako hoćete. Pošto je on dio onih što dijele kazne, misli da ima pravo na mnogošto. Jedan je od onih, a u tekstu govorim o svima – neovisno o tome da li im je stari lokalni moćnik, vozača kakvih ovdje ima i suviše. To su oni što "briju" na Sennu valjda. Zapravo, što je on naspram njih?

     Koliki je to stupanj razmišljanja u takvog čovjeka koji radi slijedeće: vozi četvero ljudi i upravo zbog te činjenice da se ima pred kime hvaliti, vozi još brže i riskantnije uz povike uzbuđenja. Kao, neće ga kazniti. A ja sjedim na suvozačevu mjestu i po prvi put nešto shvatim. Da u trenutku vrlo izgledne smrti, ne mislite na strah. Ili barem ja. Neki čudan mir, bolje rečeno – pomirenje, ispunilo me tren prije nego u zavoju od 90° nismo skrenuli ni stupanj, već produžili ravno s ceste i stali na metar od bočne strane parkiranog auta sa zaljubljenim parom. Mislim da im je to žvaljakanje prisjelo. A i meni situacija. Sad znam da ne sjedam u njegov auto ni pod razno.

     Slučaj drugi i drugo pomirenje sa smrću koju je mogao uzrokovati vozač BMW-a i moj drugi poznanik: nas četvero u autu. S CD-a iritantno kriči Colonija i ostali ljigavi hrvatski dance. Dečkić sav prepotentan vozi metallic sivu verziju i ljude na roštilj u vikendicu. Sav ponosan i debilan opizdi po gasu obilazeći 4 auta na solidnoj uzbrdici. Kada smo bili u ravnini s autom na čelu kolone, već smo bili na 10 m od vrha i početka spuštanja. Kako  cesta nije krivudala, išli smo već gotovo 100 km/h. I što da je iz suprotnog smjera naišao netko u čijoj smo traci vozili? Frontalka i pušenje svetog jointa sa Đizusom.

     Kao što vam je poznato, svaki grad je pun takvih imbecila s krunicama na retrovizorima, Thompsonom ili Colonijom, nekim technom na radiju te s potpunim izostatkom odgovornosti, kose (ili je kratka, izblajhana...) koji imaju jednu univerzalnu karakteristiku. Kako bih je opisao? Nikako osim svjesnim i hotimičnim pokušajem ubojstva i samoubojstva. Zbog čega? Nedostatka kurca? Inteligencije? Zasigurno. I tko zna čega još. Ne gaze takvi slučajno po gasu do kraja. A kad to već rade namjerno, hvaleći se drugima zbog svojih neriješenih kompleksa dok žure do kladionice i na kavu ili s posla, to znači da svjesno idu nekoga ubiti. Pustite one priče tipa "ne razmišlja on". Zna on što radi.

     Eto vidite, takvi ovdje iznimno dobro prolaze. Sjetite se samo sina iz ugledne obitelji koji je uzeo život dvjema Makarankama i dobio po godinu dana za svaku? Nadam se - da.  A mnogi ni ne idu u zatvor. Možda zato što je u njima puno ljudi koji su (kako su samo smjeli?!) jadni duvali u parku. Ili slične bezvezne priče. Jedna od najtužnijih činjenica koja je samo mali dio psihopatskog hrvatskog državnog sistema.  A da ne spominjem sklonost Hrvata alkoholu i sl. O tome ću drugom prilikom.

     I da vam odzdravim uz savjet dana: roditelji, draga braćo i sestre, kupujte svojim klincima automobile. Bit ćete ponosni i budite sigurni da će voziti kao i vi sami! Ima li uopće što ravno roditeljskom ponosu zbog dobro obavljenog (ali doslovno samo obavljenog) odgoja mladog čovjeka koji je vaš sin?

            U ovo teško doba kada Hrvatsku i Svijet potresaju događaji poput bolesno često u medijima ponavljane krize te svi ostali također izrežirani, koji su posljedica naše neaktivnosti i podrške zlim silama, pada mi na pamet rješenje. Dakako da narod ne bi opet imao koristi, barem u startu. Ali bi se punila državna blagajna, a država možda imala manje dugove pa bi nam poslije možda bilo bolje. Ta ideja nije moja i neću preuzimati zasluge ako se ostvari. Ideja je irska i irske vlade.

     Glupi Ameri imaju one smiješne kasice od boca za konzerviranje hrane, gdje ostavljaju određene svote dolara ukoliko "skinu" čiju mater ili sestru unutar kuće i pred očima obitelji. Irci pak uvode kazne od 25000 eura za bogohuljenje. A što ako bi se irski princip uveo kod nas? Opće je poznato da se kod svih vrsta života događa evolucija tijekom povijesti, osim kod ljudske vrste gdje sve više maha uzima - kontraevolucija. Vraćamo se u srednji vijek.

     Državna blagajna bi se punila, a kao u Irskoj, policija bi imala pravo na upadanje ljudima u kuće ukoliko posumnjaju na bogohulne sadržaje unutar iste. Murjaci bi u parovima uletali u tinejdžerske sobe. Prvi bi pendrečio malog kosijanera, a drugi bjesomučno trgao i na licu mjesta spaljivao heavy-metal postere. Policija bi nedjeljom stražarila na utakmicama, ali ovaj puta zbog drugog cilja. Čim bi prvi navijač viknuo sucu nešto poput: "Isus te krvavi j..., imaš li ti oči?", odmah bi ispraznili cijelu tribinu, odveli sve na Goli otok gdje bi se tijekom izdržavanja kazne molili i bili bez seksa. Ali sve dok tamo ne bi odveli Severinu zbog nje i njene Zdrave Marije u Bolesnom Konceptu. Tada bi njene šupljine (osim one vječne u glavi) punili oni ćelavci u spitkama svaki put nakon pričesti.

     Hajdemo sad ozbiljno. Od koga bi se najviše zarađivalo da u Hrvatsku, sada već i službeno, uvedu srednji vijek? Hm... Pa upravo od najvećih vjernika i onih koji se vole tako prikazivati. U Hrvatskoj postoji jedan vrlo licemjerni trend prisutan na svakom uglu, a posebice na mjestima okupljanja mladih. Priglupe klinke vulgarnog rječnika imaju mini-minjake i duboke dekoltee gdje je dobro istaknut križić među sisurdama ogromnin nauštrb tkiva iz glave. Pored njih jezde primitivne gorile s pivom u ruci i krunicom na retrovizoru koje skupa s pičićima u svakoj drugoj rečenici opće sa svecima, bogovima i božjim majkama.

     Hrvati su narod licemjeran i površan DOZLABOGA. Svi neki vjernici, govore o principima ljubavi prema bližnjem, o jednakosti, o svemu što ih religija uči. Istovremeno mrze Srbe, Muslimane, Slovence, Rome... Rugaju se drugima, misle da su od njih bolji. Ali znate što? Nisu. Pitam se, a potom si odmah dajem 100% točan odgovor. Što da smo mi bili agresori u nekom ratu? Civilizirano bi pokorili Srbe? Ili priznali poraz? Vjerujte mi - kako su obmanjeni od svijeta i političkih faca Srbi s KRSTOM u ruci krenuli na nas, tako bi i mi KRIŽEM silovali srpske majke i djevojčice. Ljudi su ljudi i ne treba ih rangirati po nacijama, boji kože... Svi su jednako glupi i jednaki KRVOLOCI, spremni na najstrašnije zločine istovremeno se pozivajući na bezgraničnu ljubav Isusovu, Alahovu...

     Da, zapravo se slažem sa srednjovjekovnim zakonima poput ovoga što je stupio na snagu u Irskoj. Jedino bih unio izmjenu - da se za bogohulništvo kažnjavaju isključivo vjernici jer oni su najveći neprijatelji onoga što propovjedaju. A BOGAMI i zdravog razuma. A među najistaknutijim bogohulnicima uvjerljivo na prvom mjestu ističem svoje Brođane. Dođite u Brod pa se uvjerite. Bio sam po cijeloj Hrvatskoj, kao vjernik i sada kao sretni i slobodni ateist. Ali jedna stvar mi se gadi uvijek: stupanj spominjanja Isusa i boga u svim konceptima prčenja, ševe, jebanja. Prema tome, Brođani su najveći vjernici u nas. I najviše su povezani s milim Bogom - ALI SEKSUALNO!!!!    I još nešto - koliko sam državi dužan za ovaj tekst?

     Huh! Napokon mogu malo odahnuti. Moram priznati da liječenje nesretnim slučajem stečenog hepatitisa C nije nimalo ugodno (i još traje), ali danas sam otkrio dobre vijesti. Nalazi su pokazali da se broj IJ/ml smanjio s početnih 4,02x10⁵ na trenutnih 6,8x10¹. Lijep genocid nad virusima. A kako sada valja istjerati stvar do kraja te i ovog petka ostajem doma, spreman na novu dozu opakog lijeka. Bolest je, dakako, puno opakija ako se aktivira jače, ali ovi lijekovi, brate...

     Tjeskoba, svrab po rukama, nervoza, smušenost, gubitak teka samo su neki od pretežno obveznih nuspojava lijeka. A da ne spominjem od ranog ustajanja osjećaj kao da ste igrali nogomet sat i pol, a onda se tek ohladili. Jebote patnje! Nisam od onih što žele sažaljenje ili pak od onih hipohondara koji dobiju sve što pročitaju na uputama lijeka (pretpostavljam da onda dobiju i konzervanse na mozgu kad pročitaju sastav kupljenog soka), ali ovo je uistinu zajebano.

     Hm, baš osjećam golemu struju misli koje mi sad zuje kroz glavu, ali prilično kaotično. Dobih želju za pisanjem, a i "reefer" je odradio svoje. Ponekad tijekom ove terapije ne bih mogao zaspati, jesti ili biti smiren bez toga. Nekada dobro posluži... Uznemirenost zbog djelovanja lijekova te cjelokupne situacije ne želim baš rješavati uzimanjem nove "kemije" u vidu sedativa ili antidepresiva u sebe. Radije se družim s prirodom.

     Tako sam dobio priliku i sjediti malo pred TV-ekranom kojeg najčešće izbjegavam. Navaren gledam ove hrvatske mlade talente koje zovu budućim zvijezdama i navodno ih traže proteklih par mjeseci. Takve emisije najbolje je gledati tijekom prvih par tjedana. Čovjek se može do suza nasmijati ili pak zagrcnuti gledajući one kreature, onaj jad i bijedu po nastupu, a neki su očigledno takvi i van emisije. Hrpa usamljenih, iskompleksiranih, "pobrkanih", bahatih, tužno smiješnih, smotanih i uplašenih likova dobar je recept za zabavu ako nemate što drugo raditi. Zabrinjavajuće je to da dobar dio populacije i nema što raditi veći dio života ili jako često to radi, a to je gubljenje vremena i dasaka, vijuga u glavi zbog gledanja reality showa bilo koje vrste ili drugih zatupljujućih emisija. Sustav čini svoje – prodaje blentavu zabavu masi dok ju siše, a oni ne shvaćaju. Pa onda kukaju. Pa biraju nove vođe kroz demokratske ili kakve već izbore. Pa ne kuže da nikad neće moći izabrati nekog dobrog jer kad si dio tog sustava, onda si dio nečega što je prožeto psihopatijom, amputiranim suosjećanjem, glađu za moći i novcem i nizom drugih za čovječanstvo pogubnih pojava u ljudskoj zdrkanoj glavi.

     Ali eto, da ne bi netko rekao da samo serem i pljujem, ovaj mali kosati od 2 i kusur metara visine, što pjeva poput Axle Rosea, nekako je simpatičan. Naravno, ne gajim erotske osjećaje prema njemu te nisam u bilo kojem drugom pogledu kao one tinejdžerice u publici ili one koje u svojim časopisima, na televiziji i internetu prate kad je prdnuo i ostavio smeđe na gaćama, gdje se svaka nada da će baš ona imati priliku zgrabiti taj odjevni predmet pa da ga može snifati dok s njime spava. Obožavanje, idoliziranje i na krive načine favoriziranje nekih osoba kod mene ne dolazi u obzir. A što su to krivi načini... Hm, da sad krenem nabrajati, mnogo se ljudi ne bi sa mnom složilo oko toga da su krivi jer ih je Veliki brat tome naučio. Ali ne onaj Veliki brat koji upropaštava nadolazeće generacije jer ga klinci gledaju svaki dan, već onaj koji se odvija i mimo ona tri mjeseca u godini. Zapravo – stalno. A njega podržavate isključivo vi, ovce moje. Bez vas on ne bi opstao.

     Da se vratim na Mišića. I on će teško opstati jer možda misli da će putem rock glazbe doći do srca slušatelja u budućnosti. Ovdje kvaliteta, čak i ona lošija, ne pali. Ovdje pali jedino šund katastrofalnih razmjera, sramotan za ljudski rod i uvredljiv za ljudsku inteligenciju. Oh, da! I ta neizbježna lova. Dobro nam došli u Hrvatsku. Ali nismo jedini. Svugdje je isto govno. I svi hoće baš to. Razmišljanje i nesebičnost masa više ne poznaje, a omalovažavanje i ponižavanje sebe samoga stoljećima je u tijeku. Ne pali svjesnost spontana ni uzrokovana halucinogenima, pali samo alkohol i želja da se drugome naudi pa makar i smrću.

     Televizor je sad već na "mute", preda mnom se bijeli ekran bijel zbog pozadine Word-a, a na televiziji neke hipnotizirajuće prikaze sad već samo bešumno miču usnama i gegaju se. Odavno sam već prestao sa dimnim zabrijavanjem uz TV, sada pali nešto drugo. A možda bih čak i mogao nešto pogledati. Čeka me CD s hrpom kratkih filmova o EU, aspartamu, vojnim djelovanjima prikazanim iz kuta svjesnosti i ostalo kvalitetnije štivo. Pa pogledajmo!!! Ne, neeeeee!!!! Ne Zorana Mišića! Ne žiri! Amo gledajte! Ah, jebiga. Ništa J

     Čudna su vremena došla, brate. O novom čudnom vremenu priča svaka generacija kada je tema usporedba minulog i sadašnjeg vremena. Ali ovo je stvarno čudno. Oni koji me prate, tj. čitaju (ne bih baš volio da me netko prati), mogli bi s pravom zaključiti da ne padam na modu, shopping centre, reklame. I stvarno - nije me previše briga kako sam u kojoj situaciji i na kojem mjestu obučen. Koncept "to se sada nosi" i to je "moderno" prilično prezirem jer što će meni neka modna kreatura (pardon: modni kreator) i javnost nametati što da oblačim? Tko je, pobogu, tim ljudima rekao, tko ih je prosvjetlio u nekoj viziji o tome što će se do kada nositi te što će slijedeće biti mjerodavno? A masa se u tim trenucima odmah pokorava i preobraćuje, automatski zamrzi i pljune na ono staro, prošlosezonsko. Prema tome, hrpa je to ovaca bez osobnog stava i ukusa. U današnje vrijeme, zapravo kroz dobar dio ljudske povijesti, ljudi ne grade stavove, ukuse, već slijepo slijede tuđe hirovite odluke.

     I tako - pošto je nago ljudsko tijelo jednom davno postalo sramotan prizor (?!) te i ja moram u nečemu zujati okolo, imam ipak neku dozu brige o oblačenju. Ali minimalnu. Sasvim dovoljnu da izgledam pristojno. Uvijek traperice ili štogod za pokriti skroz ili djelomično noge, ali bez namjerno izbjeljenog izgleda, tvorničkih namjernih poderotina i sl. Majice jednobojne bez ikakvih logo-a, šara itd. Vizualno minimalno, rockerski, štogod... Druga je stvar to što se to rodbini, a posebice roditeljima - ne sviđa. Da se pita mog starog, u svojim dvadesetima hodao bih u nekoj ružnoj košulji uvučenoj u hlače te cipelama koje, moram priznati, prilično ne volim. Na kraju krajeva, riga mi se na preužurbane mlade ljude u odijelima koji trče s laptopima i aktovkama u rukama. Jebeš ti to. Ako im je to uspjeh - vojnička frizura i disciplina, pretjerana briga o oblačenju pojačana kodom oblačenja na poslu, šminkeraj u bolesnim dozama, onda ih pomalo i žalim. Mogu biti sretan, a to i jesam, što na svom radnom mjestu nemam naredbe od poslodavca da se brijem, šišam i hodam u tip-top izdanju.

     I premda ne volim previše čitav modni koncept, moram na kraju doći do onoga o čemu sam htio pisati te si ipak postaviti neke granice i standarde. Ovo što vidim oko sebe me ponekad zabrinjava, a i ljuti jer u moru svega za obući sve mi je teže naći nešto što bi mi se svidjelo. Gnušam se zbog sve učestalije pojave onih koje narod voli zvati metroseksualcima. Žene u posljednje doba sve više žele emancipaciju, a muški odoše u pravcu onoga zbog čega će kasnije, za par desetaka godina, također trebati emancipaciju da se povrate na staro. Možda i griješim. Ali vidim da je sve počelo s modom i dotjerivanjem u muškaraca.

     Ne volim đirati po shopping centrima i trgovinama općenito i rijetko kada mi se to da, ali tu i tamo moram se obući. I zbog današnjih pojava dogodi se nešto kao prošle godine. Da u Avenue Mall-u posjetim neku od trgovina što su dio zle modne mašinerije te se osramotim u društvu prijatelja. Zapravo, oboje smo nasjeli na nešto "moderno". Prošli smo letimično 2 odjela s odjećom, standardno kategorizirana po spolovima i onda se zadržali na onome gdje smo nešto htjeli birati. Međutim, ništa nam se nije svidjelo i gledali smo se u nevjerici misleći na istu stvar: ima li uopće nešto za nas u tom neukusnom i kičavom džumbusu boja i idiotskih ženskih dizajna za nas muške? I onda triježnjenje: prodavačica nam priopćava kroz smijeh da smo na ženskom odjelu. Ha? Da... Živa istina. Zajebali smo se. A zašto? Zato što gotovo nismo mogli razlikovati asortiman na suprotnim stranama dućana. Sve jebeno isto!!!

     Da, da! Sve je manje razlika u stilovima, tj. spolovima po pitanju oblačenja. Ljut sam na "svoje muške" što postaju takvi papci da je to za ne povjerovati. Rugali se ženama i njihovom lickanju, a sad počinju vjerovati istim stvarima. Ne, ne može me nitko uvjeriti u to da baš sve kremice djeluju - jedna ujutro, jedna na poslu, jedna tijekom sna. I nitko mi ne može reći da više od max.5% svih tih pizdarija u kutijicama i bočicama ima ikakve rezultate, a kamoli onakve kakvi se daju u reklamama. I muški sve više troše na beskorisne stvari za uljepšavanje. Zlatna sredina nestaje. Dijelimo se na dvije struje, a druga će očito kad-tad pobijediti, sudeći po tome kako je krenulo. Ili se odlučuju biti seljačine ponašanjem i izgledom ili odlučuju ličiti na svoje djevojke i supruge te s njima ciktati i poskakivati od uzbuđenja u shopping centru, dok paze da im s očiju ne padnu dizajnerske naočale koje nose navečer, u tamnome, u kinu... Govor im se krivi i čuje se onaj odvratan feminiziran ton, hod im se krivi te ruka počinje polagano deformirati, spremajući se za držanje torbice jer, kako smatram, vrlo vjerovatno dolazi to vrijeme kad će se i to nositi u muškom svijetu.

     I kada onda zbrojim sve te klince i starije po ulici koji liče na beckhamčiće i ronaldiće, sve modne mačke i ciganoviće, sve ono što na ulici počinje prevladavati među muškima - dođe mi da saspem megatonu napalma s visine od 10000m po čitavom Zagrebu. Počinjem se osjećati sve usamljenijim, ali to mi sve više godi na neki način. Dok god koristim samo: pastu za zube, sapun i najbezvezniji gel za tuširanje, tek toliko deodoranta za dlakave pazuhe i neiskvarcani torzo, bit će dobro. Znat ću da nisam skrenuo s uma pa da mi je sve ono gore jedino bitno u životu.

     Ako nisam lijep, nisam NITKO I NIŠTA U ŽIVOTU, NISAM USPJEŠAN. Gnjusno razmišljanje civilizacije totalnih jadnika siromašnih inteligencijom.

     Čudne čini čudnog naroda i njegovih stranaka besramno se i danas nastavljaju događati u ovom šupku već samoj po sebi sjebane civilizacije.  Još jednom se potvrđuju neke stvari vrlo karakteristične za podneblje u kojem buja religioznost. Znamo da kršćanstvo propovijeda ljubav i duh, ali isto tako da s time uopće nema veze, hoću reći - često se tijekom nekih događaja tako ispostavi te nešto "izađe na vidjelo". Narod produhovljen kršćanskim duhom obično je bezdušan. Narod koji priča o božjoj ljubavi obično se više iskazuje mržnjom, ratom i nacionalizmom.

     Sad će netko pomisliti kako je pregrubo i uvredljivo nazivati vjernike u globalu - bezdušnima. Pa oni neprestano govore o nekoj duši, o spasu duše, zar ne? Međutim, kad sve promotrim i o svemu razmislim, stvari koje nastaju kao posljedica širenja božje riječi i ljubavi obično odišu bezdušnošću. Bezdušno je bilo kolonizirati strane zemlje i siliti narod na tuđu kulturu i vjerovanje. Bezdušno je bilo ubijati sve one koji su bilo što rekli, a da to nije išlo u prilog "istini" o postojanju boga, beskrajnoj ljubavi i dobroti. Bezdušno je svako krštenje i to je prva nepravda koju budući kršćanin trpi već od trena kad ispadne iz p... materine. Krajnje bezobrazan postupak - prekršiti ljudska prava nekome, a tek je postao čovjekom. A što sa slobodom izbora? U ovom slučaju to ne pali.

     U beskraju licemjerja ukorjenjenog u kršćanstvo ipak se dogodilo nešto što me u neku ruku i "zadovoljilo". Ako ništa drugo, sad su neki barem javno priznali svoje neljudske stavove i malo se iskrenije pokazali pred jednako zadrtim narodom. Prvi puta se održao i službeni anti-gay prosvjed. Obraćam se normalnom vanjskom svijetu (ako nešto normalno uopće postoji) - gledajte sada nas Hrvate i ne vjerujte onome kako mu se predstavljamo. Nismo mi baš bogomdan narod koji nekome može dati dobar primjer. Ili smo možda baš to - bogomdani jer, kako vidim, ova mržnja na ulicama i potječe od kršćanskog naučavanja i stavova. A to što me zadovoljilo jest barem javno i iskreno priznanje HČSP-a o svojim stavovima.

    Vidite li što se događa? Jedna stranka jedne države izjavljuje takvo nešto, a to je da homoseksualcima treba ukinuti ljudska prava. Koji paradoks!!! Stranka koja u svom imenu sadrži riječ "prava" u genitivu, šalje Hrvatskoj (ali i svijetu) poruku o tome kako ljudska prava treba kršiti. I da bude najgore od svega - možda imaju ili nemaju puno članova, ali ljudi koji bi barem podržali navedenu parolu ima preko svake mjere. Red veličine broja zakidača ljudskih prava i katoličkih mrzitelja bližnjega svoga ne razlikuje se od reda veličine broja stanovništva u Hrvatskoj. I općenito, broj religioznih licemjera, psovača Boga i kompletnih katoličkih gnjusoba ubrzo će se izjednačiti s ukupnim brojem naših katoličkih vjernika (krunica oko vrata i retrovizora u nas uvijek ide uz cajku i bogohuljenje). A broj pedera će morati pasti jer mi se čini da im gotovo nitko ne daje podršku: država sa svojim strankama, a narod pogotovo. Pa naravno, što i bi kad pederi nisu ljudi, zar ne? Hm... Ali znam ja još jedno - ako pretpostavimo da taj vaš Bog postoji, onda je jedina logična stvar koja se nameće ta da ljudi definitivno nisu "od Boga" već onog drugog, a i Bog nije nimalo savršen već kompletno na sliku čovjeka…

     Sinoć, u našem glavnom gradu, njegovi žitelji i posjetioci još su jednom imali priliku osvježiti svoj nivo kulturne obrazovanosti i bezgranične ljubavi prema bližnjem, državi i Bogu. U ovom vremenu, kada javnim životom dominira klasična glazba, jazz, blues, rock i ostale potencijalno opasne stvari po inteligenciju naše nacije, uistinu rijetko imamo mogućnost svjedočiti ovakvim kulturnim događajima kakvi su nam prijeko potrebni.

     Posljednjih godina i u čitavom poslijeratnom vremenu nastupio je drastičan pad u kulturnom razvitku Hrvata. Naši ljudi pali su pod utjecaj zlih tuđinskih sila i životi su nam postali opasno ugroženi znanjem i saznanjima, kroničnim nedostatkom vjere, estradne glazbe, alkohola i oružja. Počeli su se pojavljivati neki čudni, opaki ljudi koji bi svojim djelovanjem mogli uništiti našu vjeru u Svevišnjeg bez kojeg ne bi mogli baš ništa sami napraviti. Ti ljudi također nerazumno zahtijevaju od našeg naroda da prestane s mržnjom prema svim susjedima, posebice Srbima. Zahtijevaju prestanak uporabe alkohola i deklariranje nas divnih ljudi kao ustaša.

     Opaka su vremena došla i mi Hrvati moramo biti krajnje oprezni. Otvorite sva svoja osjetila na maksimum, ne dajte svoje, ne dajte da vas degradiraju i unište te sile, te spodobe koje pod krinkom dobrote i znanja žele oblatiti i potom zatrti sve naše vrijednosti i kvalitete koje stoljećima gajimo.

     Što ćemo mi, o moji dragi Hrvati, ako nas ti ateisti i antikristi uzmu pod svoje, ako tuđinske vrijednosti zavladaju nad nama, ako divno hrvatsko nebo zakrili oblak inteligencije?

     Bio bih jako tužan, život moj bi završio ako bi nestalo alkohola, ako bi se naš prorok Marko Perković izgubio s čela pokreta oslobođenja hrvatskog uma, ako bi mjestima na koja zalazimo zavladali zvuci nemilog rocka i onog tiranina Bacha.

     Stoga, Hrvati moji, izađite na ulice, ne dajte da nas tuđin gazi. Uzmite sve što možete, uzmite u ruke sve crne zastave, CD-e Marka i izvođača predivnog istočnjačkog melosa, očistite od prašine sve noževe, Kalašnjikove, municiju i ručne bombe, izađite na trgove i pokažite da smo neuništivi, da je naš duh vječan! U protivnome, stvarno bi se moglo dogoditi da se prekine sve što volimo i živimo!

     Što će biti s nama ako dopustimo da se ljubav prema Bogu i narodu ne pretvori u mržnju i netrpeljivost? Neće nas više biti ako našim ulicama počnu hodati Srbi, Slovenci, pederi, Kinezi i crnci. Zato - ne dajte se i pokažite im tko smo! Mi smo neuništivi, mi smo narod koji će opstati uz pomoć nebeskih sila kako ni u kojem slučaju našim životima ne bi zavladao zaborav o ratu, ljubav prema bližnjem i susjedu i ono najgore - SVEOPĆI MIR!!!