Teorije zavjere su gruba praksa
Masovni nedostatak vida
Blog
petak, srpanj 10, 2009
A humora, matere ti...
     Oh, oh, kako se veselim. Veselim se povratku Pythonovaca, a mogao bih se već i podsjetiti njihovih briljantnih trenutaka i vrlo inteligentnog humora. Ova riječ "inteligentnog" vrlo je bitna jer sam određeni broj puta ljudima pokušao pokazati pokoji isječak ili čitav film kojemu su autori ovi odlični šaljivdžije i provokatori. I što se dogodilo? Dogodilo se to da tim ljudima to i nije nešto smiješno te su brzo izgubili interes. Znam da takav humor ne pali kod svih i da sam se odlučio krivim ljudima to promovirati, ali ono što pali u nas otkada za sebe znam, nekako mi nije bilo smiješno. Sad smo kvit, haha Gle! Čudnog li čuda! Pa ja iskoristio ikonicu žutog napušenog. Ovaj, hoću reći - "smiley"-a. Nije mi to običaj jer obično pišem kad sam nadrkan zbog nečega. Zbog toga sam na bivšem blogu imao problema ("goodstuff") jer su ljudi stekli dojam da sam frustriran do krajnjih granica. Vidite, nisam. Ne smeta me previše tuđa kritika (poput one u jednom od prošlih članaka - "žvaljo!") i ne moram se pravdati, ali eto - čisto informativno... Normalan sam lik, opušten više nego netko misli, ali što ću - volim provocirati narod i njihovu sklonost da žive životom glupih ovaca pa se netko i uvrijedi. Hah, čujte, pa većina svjetske populacije svojim ponašanjem ne ostavlja drukčiji dojam. A razlozima za to se bavim ovdje. Znam da nekad vrijeđam, ali netko treba i o tome - o pozadini svjetskih zbivanja i mutnim likovima koji su iznad vašeg Boga jer ipak najviše utječu na vaše živote. A ovaj što me nazva "žvaljom" se odao. Recimo da je u mom rodnom gradu i okolici to najčešća poštapalica, a sebe je dotični nazvao cajkarošom. Vidite, to vam je slika mog tipičnog sugrađanina - vulgaran i sklon ovčarstvu uz zvuke disko-'armon'ke.

    Da se sad vratim na narode s ovih prostora. Dakle, svatko ima svoj ukus i toga sam svjestan, ali već mi pomalo ide na živce ta poštapalica. Unatrag tri desetljeća, koliko kročim Zemljom zaprljanom ljudima, čudim se razini kvalitete humora koja Balkance (znači - i Hrvate) nasmijava do grcanja u suzama. Pa je li moguće da je Žikina dinastija vrhunski proizvod ex-yu humora? Zašto jedan TV-show poput nekadašnje "Audicije" ima status nenadjebivosti? Sjećam se malog milijuna slučajeva kada bi moji prijatelji, susjedi i neke druge osobe u blizini u društvu izgovorile "Or'o ja njivu!" poprativši to famoznim roktajem (ma znate svi, jel'?), a svi bi popadali po podu od smijeha. Pa onaj Marinko i njegovi skečevi. Ljudi umiru od smijeha. A ja, jebote, blijedo gledam i češkam se. Eto pitanje za časopis za mlade: "Dragi Lastane, ja...ovaj...meni to nije smiješno. Jesam li ja, prema tome, normalan? Ah, da, imam i žuti iscjedak iz vagine tu i tamo..."

    U novije doba razina humora kao da još i pada! Primjer? Evo primjera. Doduše, ne znam koliko postotak je to pratio i prati, ali - "Naša mala klinika"! Ta-daaaa! Često sam se zatekao doma ili negdje u gostima gdje bi se dotična emisija pratila. I opet smiješno! Zašto? Kako je to moguće? Pogledao sam nekoliko puta sve ili samo dio epizode. I rigao. U toj seriji ima jedna jako bitna stvar koja je nezamjenjiv dio najvećeg dijela trajanja svake epizode, baš svake - to je kreveljenje. Tu se samo razbacuju decibelima i sve se svodi na gegove i KONSTANTNO VRIŠTANJE!!! A ljudi se smiju.

    Što još da nabrajam? Možda bih ipak kao jedne od boljih spomenuo "TLN". Nadrealiste, kako mi to kažemo. Ali dosta kopiraju Pythonovce. A kada sam se doselio u Zagreb, shvatio sam da su mnogima sarajevske legende - nepoznate. Ti isti su dizali u nebesa Željka Pervana te pričali bajke o tome kako je originalan. Da, jest. Ali ne skroz. Puno toga mi liči upravo na - NADREALISTE.

    A da pokušam završiti u vedrijem tonu, što mi nije karakteristika na blogu - pogledajte "Gitak" ako niste. Nije ni čudo što su prilično smiješni. Mladi, ali pametni (što nije svojstveno našoj mladeži danas, a bit će i gore) te napušeni. Dobra kombinacija. Hajde, dobro, za ovo zadnje nisam siguran skroz, ali sam prilično :) Ne znam, ovaj humor za mase, a posebice američke komedije koje truju duh i tijelo i koje su popularne ovdje, opasan je. Iskreno mislim da je samo oružje za odvlačenje pažnje od bitnog. A ima jedan dragi mi lik, sad već pokojan, koji kroz urnebesan humor govori smrtno ozbiljne stvari. George Carlin, drž' se tamo u stanju svijesti ili dimenziji u kojoj sad bauljaš...
reefer-blues @ 13:56 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
23782
Soundtrack
Nema zapisa.
Pretraga
Arhiva
Šamarčina
Glazba
TagList