Čudne čini čudnog naroda i njegovih stranaka besramno se i danas nastavljaju događati u ovom šupku već samoj po sebi sjebane civilizacije.  Još jednom se potvrđuju neke stvari vrlo karakteristične za podneblje u kojem buja religioznost. Znamo da kršćanstvo propovijeda ljubav i duh, ali isto tako da s time uopće nema veze, hoću reći - često se tijekom nekih događaja tako ispostavi te nešto "izađe na vidjelo". Narod produhovljen kršćanskim duhom obično je bezdušan. Narod koji priča o božjoj ljubavi obično se više iskazuje mržnjom, ratom i nacionalizmom.

     Sad će netko pomisliti kako je pregrubo i uvredljivo nazivati vjernike u globalu - bezdušnima. Pa oni neprestano govore o nekoj duši, o spasu duše, zar ne? Međutim, kad sve promotrim i o svemu razmislim, stvari koje nastaju kao posljedica širenja božje riječi i ljubavi obično odišu bezdušnošću. Bezdušno je bilo kolonizirati strane zemlje i siliti narod na tuđu kulturu i vjerovanje. Bezdušno je bilo ubijati sve one koji su bilo što rekli, a da to nije išlo u prilog "istini" o postojanju boga, beskrajnoj ljubavi i dobroti. Bezdušno je svako krštenje i to je prva nepravda koju budući kršćanin trpi već od trena kad ispadne iz p... materine. Krajnje bezobrazan postupak - prekršiti ljudska prava nekome, a tek je postao čovjekom. A što sa slobodom izbora? U ovom slučaju to ne pali.

     U beskraju licemjerja ukorjenjenog u kršćanstvo ipak se dogodilo nešto što me u neku ruku i "zadovoljilo". Ako ništa drugo, sad su neki barem javno priznali svoje neljudske stavove i malo se iskrenije pokazali pred jednako zadrtim narodom. Prvi puta se održao i službeni anti-gay prosvjed. Obraćam se normalnom vanjskom svijetu (ako nešto normalno uopće postoji) - gledajte sada nas Hrvate i ne vjerujte onome kako mu se predstavljamo. Nismo mi baš bogomdan narod koji nekome može dati dobar primjer. Ili smo možda baš to - bogomdani jer, kako vidim, ova mržnja na ulicama i potječe od kršćanskog naučavanja i stavova. A to što me zadovoljilo jest barem javno i iskreno priznanje HČSP-a o svojim stavovima.

    Vidite li što se događa? Jedna stranka jedne države izjavljuje takvo nešto, a to je da homoseksualcima treba ukinuti ljudska prava. Koji paradoks!!! Stranka koja u svom imenu sadrži riječ "prava" u genitivu, šalje Hrvatskoj (ali i svijetu) poruku o tome kako ljudska prava treba kršiti. I da bude najgore od svega - možda imaju ili nemaju puno članova, ali ljudi koji bi barem podržali navedenu parolu ima preko svake mjere. Red veličine broja zakidača ljudskih prava i katoličkih mrzitelja bližnjega svoga ne razlikuje se od reda veličine broja stanovništva u Hrvatskoj. I općenito, broj religioznih licemjera, psovača Boga i kompletnih katoličkih gnjusoba ubrzo će se izjednačiti s ukupnim brojem naših katoličkih vjernika (krunica oko vrata i retrovizora u nas uvijek ide uz cajku i bogohuljenje). A broj pedera će morati pasti jer mi se čini da im gotovo nitko ne daje podršku: država sa svojim strankama, a narod pogotovo. Pa naravno, što i bi kad pederi nisu ljudi, zar ne? Hm... Ali znam ja još jedno - ako pretpostavimo da taj vaš Bog postoji, onda je jedina logična stvar koja se nameće ta da ljudi definitivno nisu "od Boga" već onog drugog, a i Bog nije nimalo savršen već kompletno na sliku čovjeka…